...::Udaljenost::...
U treptaju Uhvaćena Bjelina pahulja... Ledeni poljupci Stakla...što razdvaja... |
U treptaju Uhvaćena Bjelina pahulja... Ledeni poljupci Stakla...što razdvaja... |
Tvoje oči Poput dragog kamenja u magli... Ipak svjetlucaju I dovode do spoznaje da si tu Da me gledaš I opažaš... |
Dok zvijezde igraju igru A mjesec zamišljen, Stojim pod njima Raširenih ruku S osmjehom Poput luđaka... Sretna što igram igru zvijezda I uspjevam nasmijati mjesec. |
Jesenja kiša Udara o asfalt Stojim pod plavim kišobranom promatrajući krugove u lokvama Stojim pod svojim plavim kišobranom Satima Jesenja kiša Udara o asfalt A ja ju promatram i čekam... |
Suzama natopljeni snovi Košmarni Uzdasima prekinito disanje Noći Praznina u duši Tjera more Da natopi snove... |
Kiša ispire I zadnje emocije Sa srca Što postaje ledeno... Hladno. Ubojica Sada pun kajanja... Stoji, Uzalud... |
Riječi potrebne nisu Dodiri govore Poljupci vode Igru vatre u srcima Prepušteni Vihoru strasti Nošeni zanosom Odgovaramo Na nepostavljena pitanja Što leže oko nas Usnama Zatvorenih očiju Bez glasa... |
Nemojte me ostaviti Preživjeti neću Više samoće moje srce podnjeti neće! U strahu sada kuca Da ostati će sasvim samo Pogled luta prostorom Tražeći... Lica! Nemojte me ostaviti Preživjeti neću Odlazak onih koji mi toliko znače... |
Dan se rađa Sunce izlazi Bojeći nebo ružičasto Kao da se stidi Što izaći mora A mjesec otjerati još se neda Ostaje ponosno Na svome mjestu Iako zvijezde više ga ne prate... |
I smije mi se svojim bojama Jesen... Ironično...Smije se i suze kišne lije... |
Sivo nebo Teško Pritišće tijelo Obavijajući ga svojim zagrljajem U nemogućnosti pomaka ikakvog Samo oči ocrtavaju iskru života Suprotstavljajući se Sivilu beznađa... |
Teške,olovne misli Sada se skupljaju Poput stotine vlakova tutnje A ja se borim Izaći na kraj s njima Onda dogodi se nešto Zatrubi glavna lokomotiva Poput magle rasplinu se misli I osta praznina... |
Cestama lebdeći Izmjenjuju se krajolici Grle se noći i dani Brda smanjujuć se u nizine Koje rastu pod zelenilom Postajući kamenite hrle visinama; A ja putujem nepoznatim cestama Prisječajući se doma svog Gledam kako zvijezde Postaju svjetla u tunelu Da bi onda ponovno zablistale. Znam da vratiti ću se I osmjeh na licu se rodi Jer znam da vraćam se domu svom... |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv